Staza se dosta mijenjala u prvih 13 godina, sve do 2004. godine, kada je startno-ciljni prostor pomaknut u sami centar grada, na Trg Bana Jelačića, s poluokretima u Dubravi i Črnomercu, što se pokazalo jednim od ključnih organizacijskih elemenata, koji je donio “novu eru” Zagrebačkog maratona. Uvođenjem polumaratona godinu dana kasnije, osjetno se dobilo i na ukupnoj masovnosti, koja je od tada počela rapidno rasti. Zahvaljujući tome, na 15. izdanju su se skupila 393 trkača, od čega 154 na maratonu (10 žena) i 239 na polumaratonu (38 žena). Daljnji tijek masovnosti je izgledao ovako:
-
- 2007.g. – ukupno 512 : maraton 194 (17 žena); polumaraton 318 (46 žena)
- 2008.g. – ukupno 542; maraton 212 (26 žena); polumaraton 330 (50 žena)
- 2009.g. – ukupno 664; maraton 259 (36 žena); polumaraton 405 (58 žena)
- 2010.g. – ukupno 757; maraton 256 (26 žena); polumaraton 501 (87 žena)
- 2011.g. – ukupno 929; maraton 265 (35 žena); polumaraton 664 (122 žene)
- 2012.g. – ukupno 1066; maraton 249 (36 žena); polumaraton 817 (201 žena)
- 2013.g. – ukupno 1404; maraton 282 (46 žena); polumaraton 1122 (375 žena)
- 2014.g. – ukupno 1616; maraton 279 (44 žena); polumaraton 1337 (474 žena)
- 2015.g. – ukupno 1624; maraton 317 (54 žena); polumaraton 1307 (506 žena)
- 2016.g. – ukupno 2132; maraton 343 (54 žena); polumaraton 1789 (696 žena)
- 2017.g. – ukupno 2240; maraton 454 (75 žena); polumaraton 1786 (677 žena)
- 2018.g. – ukupno 2412; maraton 444 (79 žena); polumaraton 1968 (840 žena)
Dakle, u prvih 20 godina broj sudionika, najvažnija karakteristika bilo kojeg pa samim time i Zagrebačkog maratona, se povećao čak 15 puta. Sada je to najmasovnija trkačka priredba u zemlji, koja u svom glavnom programu skupi preko 1000 sudionika i gustoća na stazi je primjerena prosječnom europskom maratonu srednje klase. Istina, na samoj maratonskoj trci od 42 kilometra, rast je u posljednjih 5 godina nezamijetan. Najveći krivac za to je gotovo paralelni maraton u Ljubljani koji se svake godine održava samo dva tjedna poslije Zagrebačkog i na taj način prepolovi broj domaćih (ali i slovenskih) maratonaca, obzirom da je malo tko u stanju završiti dva maratona u kratkom razmaku od 15-ak dana. Prilično zadovoljavajući je broj stranih sudionika, ukupno 247 (83 na maratonu + 164 na polumaratonu), što čini gotovo četvrtinu od ukupnog broja. Najviše stranaca dolazi nam iz pograničnih zemalja: Slovenija (89), Bosna (31), Srbija (29) i Mađarska (13). Slijede Austrijanci (12), Nijemci (11), Poljaci (9), Amerikanci (8) itd. Ukupno je na zadnjem Zagrebačkom maratonu bilo zastupljeno 28 zemalja, a zanimljivo je da je bilo predstavnika, osim iz Europe, sa svih preostalih kontinenata: Afrika (Kenija i Etiopija), Azija (Bahrein), Sjeverna (USA) i Južna Amerika (Brazil) te Australija.
Staza Zagrebačkog maratona je jedna od najbržih maratonskih staza na svijetu. Ukupna visinska razlika cijele trase iznosi zanemarivih 5 metara, što ima malo koji maraton, a izduženi pravac cijele rute, bez gotovo imalo usporavajućih zavoja, sigurno omogućava konstantnost tempa koji se reflektira na konačni rezultat. Vizualizacija staze je krajnje jednostavna, što također olakšava trčanje u mentalnom smislu. Inače, mnogi maratonci ne vole trčati dva ista kruga, ali to je neminovnost relativno starih gradova s uskom gradskom jezgrom, koji ne žele da im trkači lutaju po stambenim četvrtima i gradskim zabitima. Takva ustaljena praksa je na mnogim maratonima, što u našoj blizini (Ljubljana, Beograd, Skoplje, Radenci, Novi Sad), što na europskim (Amsterdam, Bratislava, Stockholm). Za vrlo nisku startninu kada je u pitanju maraton (150kn), svi sudionici dobiju, osim nastupa na trci, sudioničku majicu, lijepu finišersku medalju i ručak po završetku natjecanja.
